Mnogo je misterija oko groznice, ali ono što znamo je da svi sisavci, neke ptice, pa čak i neki beskralježnjaci i biljne vrste (!) imaju sposobnost… groznice, odnosno podizanja temperature.
Godine 1917. liječnici su predložili paradoksalan lijek za sifilis, neizlječivu bakterijsku infekciju koja je stoljećima harala Europom:
1) Zarazili su pacijente u kasnijim fazama sifilisa parazitom koji uzrokuje malariju, smrtonosnu ali izlječivu bolest koju prenose komarci.
2) Nadali su se da će malarija raščistiti sifilis.
3) Pacijenti su dobivali kinin za liječenje malarije.
Kad bi sve išlo po planu, pacijenti bi preživjeli bez obje bolesti. Eksperiment je ubio oko 15% pacijenata, ali za one koji su preživjeli, činilo se da je uspio. Zapravo je postao standardno liječenje sifilisa sve dok penicilin nije počeo široko korišten desetljećima kasnije.
Pokretačka snaga liječenja bila je groznica
Groznica, kao “oružje” imunološkog sustava, prisutna je više od 600 milijuna godina evolucije. Ali to ima značajnu cijenu: za svaki porast temperature ljudskog tijela od 1 stupanj Celzijusa potrebno je povećanje energije od 12,5% (ekvivalent otprilike 20 minuta trčanja).
Pa zašto i kako naše tijelo dobiva temperaturu?
Središnja temperatura vašeg tijela održava se termoregulacijom, skupom procesa koji vas inače održavaju na oko 37 stupnjeva Celzijevih. Tim mehanizmima upravlja moždani hipotalamus, koji detektira male temperaturne promjene i u skladu s tim šalje signale cijelom tijelu:
-Ako je temperatura visoka, hipotalamus proizvodi signale koji aktiviraju žlijezde znojnice ili šire krvne žile, pomiču krv bliže površini kože, procese koji oslobađaju toplinu i hlade vas.
-Ako je temperatura niska, krvne žile se sužavaju i možete početi drhtati, što proizvodi toplinu.
Vaše će tijelo poremetiti normalnu temperaturu i izazvati groznicu, iznad 38 stupnjeva Celzijusa. U međuvremenu, ima mehanizme koji sprječavaju da dosegne temperaturu iznad 41 stupnja Celzijusa i da ne ošteti organe. Stanice imunološkog sustava protiv infekcije uzrokuju groznicu, pokrećući biokemijsku “kaskadu” koja u konačnici upućuje vaš hipotalamus da povisi vašu normalnu temperaturu.
Vaše se tijelo zatim pokušava resetirati pomoću mehanizama koji stvaraju toplinu kada je temperatura niska. Dok dosegne novu temperaturu, osjećat ćete se relativno hladno, pa se možete naježiti.
Ali zašto vaše tijelo to radi?
Još uvijek postoje pitanja o tome kako visoke temperature utječu na patogene. Čini se da je glavni učinak groznice taj što brzo pokreće imunološki odgovor u cijelom tijelu. Nakon izlaganja povišenim unutarnjim temperaturama, neke od stanica oslobađaju proteine toplinskog šoka (HSP), skupinu molekula proizvedenih u stresnim uvjetima. Proteini pomažu limfocitima, vrsti bijelih krvnih stanica koje se bore protiv patogena, da brže putuju do mjesta infekcije. To čine tako što povećavaju sposobnost limfocita da se lijepe i prolaze kroz stijenke krvnih žila kako bi mogli doprijeti do područja gdje bjesni infekcija.
U slučaju virusnih infekcija, oni pomažu reći obližnjim stanicama da isključe proizvodnju proteina, što ograničava njihovu sposobnost reprodukcije. To sprječava širenje virusa jer njegovo širenje ovisi o reproduktivnom mehanizmu domaćina. Također štiti okolne stanice od oštećenja jer se neki virusi šire razbijanjem stanice domaćina, što može dovesti do velikih oštećenja, nakupljanja sekreta, pa čak i oštećenja organa.
Sposobnost toplinskog šoka da zaštiti stanice i poboljša imunološku aktivnost može ograničiti destruktivno djelovanje patogena u tijelu. Ali iz onoga što znamo o ulozi vrućice u aktivaciji imunološkog sustava, neka su klinička ispitivanja pokazala da lijekovi za suzbijanje vrućice ne pogoršavaju simptome ili stope oporavka.
Zato nema pravila treba li suzbijati temperaturu ili ne. Liječnici odlučuju od slučaja do slučaja.
Trajanje i intenzitet vrućice, imunološki status pacijenta, razina udobnosti i dob igraju ulogu u izboru liječenja. Ako puste temperaturu, vjerojatno će preporučiti odmor i puno tekućine kako bi se izbjegla dehidracija dok tijelo vodi tešku bitku.
Izvor: ted.com.