Mrkva je jedno od najpopularnijih povrća u vrtovima, ali da biste je uspješno uzgajali morate znati gdje je ne smijete saditi.
Pogrešan odabir mjesta može dovesti do slabe žetve, bolesti i drugih problema.
Mjesta nakon sadnje kišobranskih usjeva
Jedan od ključnih čimbenika za uspješan uzgoj mrkve je održavanje plodoreda.
Mrkvu se ne preporuča saditi na područjima gdje su prethodno uzgajane druge kišobranske kulture poput kopra, peršina i celera.
Ove biljke iscrpljuju tlo, isisavaju iste hranjive tvari kao i mrkva, što rezultira smanjenjem kvalitete i količine usjeva.
Područja s teškim i glinenim tlom
Mrkva preferira lagano, rahlo tlo s dobrom drenažom.
Teško, glinasto tlo ometa normalan razvoj korijenskih usjeva, čineći ih kratkim i krivim.
Osim toga, glineno tlo je sklono stajaćoj vodi, što može dovesti do truljenja korijena.
Stoga je važno odabrati područja s pjeskovitim ili pjeskovitim ilovastim tlom koja osiguravaju dobru ventilaciju i drenažu.
Mjesta s visokom vlagom
Mrkva ne podnosi vlaženje, pa se ne preporučuje sadnja u područjima s visokom vlagom.
Vlaga potiče razvoj gljivičnih bolesti i truljenja korijenskih usjeva. Područja na kojima se često nakuplja voda nakon kiše ili zalijevanja nisu pogodna za mrkvu.
Odaberite mjesta s dobrom propusnošću ili stvorite sustave umjetne odvodnje kako biste izbjegli stajaću vodu.
Područja s viškom organskih gnojiva
Iako su mrkvi potrebne hranjive tvari, previše organskog gnojiva može negativno utjecati na prinos.
Osobito svježi stajnjak dovodi do grananja korijena i njegove deformacije.
Kako biste izbjegli ove probleme, bolje je koristiti istrunuti kompost ili mineralna gnojiva u umjerenim količinama.
Zasjenjena područja
Mrkvi je potrebno dovoljno sunčeve svjetlosti da bi pravilno rasla.
Sadnja u sjeni dovodi do izduživanja vrhova na štetu razvoja korijenskih usjeva.
Kao rezultat toga, žetva je mala i manje ukusna. Stoga odaberite dobro osvijetljena područja gdje mrkva može dobiti potrebnu količinu svjetlosti tijekom dana.
Mjesta s visokom kiselošću tla
Mrkva preferira tla neutralne ili blago kisele reakcije.
Visoka kiselost tla sprječava biljku da apsorbira esencijalne hranjive tvari, što negativno utječe na žetvu.
Prije sadnje preporuča se provesti analizu tla i, ako je potrebno, vapneti područje kako bi se smanjila kiselost.
Područja s visokim salinitetom
Slana tla stvaraju stresne uvjete za biljke, sprječavajući njihov normalan razvoj.
Mrkva u takvim područjima slabo raste, korijenje postaje žilavo i gorko.
Ako je tlo u vašem području sklono slanosti, bolje je izbjegavati sadnju mrkve na tim mjestima ili poduzeti mjere za poboljšanje strukture i kvalitete tla.
Područja s ostacima biljnih bolesti
Sadnja mrkve na područjima gdje je već bilo izbijanja biljnih bolesti kao što su nematode ili fusarium može dovesti do infekcije novog usjeva.
Važno je pridržavati se karantenskih mjera i birati mjesta gdje ovakvi problemi nisu uočeni u posljednjih nekoliko godina.
Ranije smo vam rekli je li moguće posaditi bundeve i tikvice u istom krevetu.
