Bugarska ima 2000 obučenih bolničara koji mogu odmah početi raditi u “Hitnim službama”, ali nema redovitih brojeva, unatoč očajnom nedostatku osoblja. Imenovano je samo 150 ljudi, uglavnom u tri regije u zemlji. U ostalom bolničari nisu zaposleni, ili su na drugim radnim mjestima i tretiraju se kao bolničari, vozači i nosači.
Njihova kvalifikacija – pružanje hitne pomoći, reanimacija, stabilizacija pacijenta i brzi transport u medicinsku ustanovu, ne koristi se. Pritom im je certifikat priznat u cijeloj Europskoj uniji, a stalno ih napadaju ponudama za posao u Engleskoj i Njemačkoj. Zemlje u kojima je hitna medicinska pomoć implementirana u sustav EMS pokazuju smanjenje smrtnosti od nesreća za 70%. I ovdje ljudi čekaju satima na hitnu pomoć jer je timova malo, a osoblje ostarjelo.
Podaci su predstavljeni na prvoj općoj skupštini novoosnovanog sindikata bolničara u Bugarskoj. Sindikat ujedinjuje sve medicinske djelatnike. Svrha mu je rješavanje problema staleža, popularizacija struke i pomoć u rješavanju nedostatka medicinskog osoblja u našoj zemlji.
“Interes za specijalnost je ogroman. Svaki dan me zovu ljudi koji se žele školovati za bolničare. Ali provedba je velika prepreka”, rekla je Iva Pehlivanska, predsjednica Sindikata bolničara u Bugarskoj.
Prema važećim propisima, bolničar se ne smatra medicinskim specijalistom, iako ima medicinsku naobrazbu
Istovremeno radi u ambulantama i hitnim službama, ponekad sam. Bolničar nema opis posla, nije jasno dokle sežu njegove ovlasti. To ga čini ranjivim. Iako nema propisane ovlasti, ima zakonsku odgovornost.
Školovanje bolničara različito je u pojedinim medicinskim školama – negdje se priprema za najviši, četvrti stupanj, a drugdje – samo do trećeg stupnja. Bolničar s četvrtim stupnjem može raditi samostalno, a s trećim – samo u timu. Paramedicinar studira minimalno tri godine, a njegova izobrazba uključuje, osim anatomije i fiziologije, mnogo praktičnih sati za pružanje prve pomoći u raznim hitnim situacijama, uključujući radnje oživljavanja, poput intubacije, spajanja venskog puta, davanja lijekova.
“Mi prvi dolazimo do pacijenta, da ga spasimo i nadamo se da će preživjeti. Osposobljeni smo za pravilno postupanje u hitnim slučajevima, bez obzira o kakvom se pacijentu radi. Bolničari su mladi i fizički spremni ljudi. Naša zemlja ima pravo blago u njihovoj osobi i treba ga iskoristiti”, rekao je Georgi Borisov, regionalni predstavnik Sindikata bolničara u glavnom gradu. On sam radi u CSMP-Sofia – jednom od prvih centara u zemlji koji je počeo postavljati bolničare i koristiti ih prema namjeni. U Varni, na primjer, velikoj turističkoj regiji, nema niti jednog bolničara dodijeljenog “Hitnoj službi”.
Obuka bolničara u Bugarskoj provodi se prema standardima po kojima to osoblje pripremaju u Engleskoj i Njemačkoj i koje vidimo u filmovima. Rasporedi su blizu, praktični sati – također. Pedijatrijska hitna pomoć također se proučava i već postoji potražnja za bolničarima u vrtićima i školama. Naši bolničari mogu bez problema otići raditi u inozemstvo i to kad ovdje dobiju nekoliko odbijenica.
“Zalažemo se za raspoređivanje bolničara u Odjel hitne pomoći.” To zahtijeva promjenu raznih zakonskih akata
Pripremili smo prijedloge koji su dostavljeni nadležnim institucijama – Ministarstvu obrazovanja, Ministarstvu zdravstva, ali nedostaje kontinuitet stručnjaka koji rade na ovoj temi. Stoga inzistiramo da naši stručnjaci sudjeluju u radnim skupinama, kako bismo imali kontinuitet i mogli nastaviti sa sljedećim stručnjacima“, pojasnila je Iva Pehlivanska. – Proučavamo modernu europsku praksu.
Ljudi ne mogu vjerovati da je u jednoj europskoj zemlji moguće da bolničar radi u takvom kaosu. Nemamo ništa – nemamo pravila rada, nemamo opis posla, radimo neznajući što. I to često za manje od plaće vozača”, dodala je.
Specijalisti drugih medicinskih specijalnosti nisu svjesni što možemo učiniti i gdje nas mogu koristiti, istaknuli su bolničari. Dolazi do paradoksa da se u jednom gradu bolničar koristi samo kao portir, a u drugom radi na intenzivnoj njezi.
Sindikat je kao dobar primjer naveo regije Sofije, Plovdiva, Burgasa – bolničari rade u centrima za hitnu medicinsku pomoć i njihovim podružnicama. Medicinski fakultet Sveučilišta „Prof. dr. Asen Zlatarov“, Burgas, koja također obrazuje bolničare, a prvu diplomsku klasu stipendirala je općina Burgas. Sindikat je nastao na inicijativu dekana Medicinskog fakulteta – prof. dr. Hrista Bozova, autora najnovijeg priručnika o hitnoj medicinskoj pomoći, koji je sada priručnik za bolničare.
„Prvu pomoć unesrećenoj osobi pruža bolničar. Liječnik liječi u bolnici. U cijelom svijetu bolničar je spona između pacijenta i liječnika, osoba koja stabilizira i transportira ozlijeđenog do liječnika u bolnicu.
Osposobljen je za pomoć liječniku u reanimaciji, može raditi i u reanimacijskom timu. Naši bolničari, koji su diplomirali u Bugarskoj, svi su mladi, jer znaju da će možda morati spustiti unesrećenog s petog kata i onda ga nositi na nosilima još 100 metara,” rekao je Tsviatko Ludjev, regionalni predstavnik sindikata u Plovdiv.
Bolničari inzistiraju da se svi medicinski fakulteti u našoj zemlji pripremaju za najviši, četvrti stupanj stručne spreme. Standardizirati obrazovne zahtjeve, priznati bolničara kao medicinskog specijalista, imati jasan opis posla i raspodijeliti brojeve u hitnim centrima u cijeloj zemlji. Nekim medicinskim školama također nedostaju suvremeni materijali za obuku na bugarskom jeziku. Priručnici su zastarjeli, a hitna pomoć se razvija, uključujući opremu i alate koji se nalaze u ovdašnjim vozilima hitne pomoći, ali ne zna ih svatko koristiti.
Milena Vasileva