Neriješena emocionalna trauma roditelja lako se prenosi na dijete, ali postoje načini da se lanac prekine
Mentalna trauma koja se prenosi s jedne generacije na drugu i ostaje nerazriješena, ima katalizatorski učinak na budućnost druge. Iako postoje mnogi načini na koje se takozvana “međugeneracijska trauma” perpetuira, najčešći se nalazi kroz odnos roditelj-dijete.
Krenimo stvari od početka. U idealnoj vezi roditelj konstantno iskazuje ljubav, pažnju na zdrav način i pritom adekvatno odgovara na djetetove potrebe. To mu također pomaže da se osjeća sigurno, znajući da uz sebe ima roditelja na kojeg se može osloniti. Kako to točno koristi njegovoj osobnosti? Odrastanjem stječe visoko samopoštovanje, uči bolje upravljati svojim emocijama i njeguje odnose pune povjerenja sa zdravim i jasnim granicama.
S druge strane, roditelj koji se nije pobrinuo za rješavanje neke duboke psihičke traume, postaje emocionalno nedostupan djetetovim očima i duši ne pružajući mu nikakvu sigurnost. Dijete koje odrasta u takvom okruženju doživljava kronično i opetovano “zlostavljanje” ili zanemarivanje. To rezultira stvaranjem “složene” rane. Kako dijete raste, ono poprima emocionalne probleme, mentalne poremećaje ili nisko samopoštovanje koje je obično praćeno sramom i krivnjom.
Naslijediti traumu od vlastitih roditelja surova je stvarnost koja vas dovodi u stalni sukob sa samim sobom. To vas udaljava od vašeg prihvaćanja
Vrijeme je da se nosite sa svojim bijesom
Ljutnja igra veliku ulogu u prepoznavanju svake naše potrebe, a također pomaže u postavljanju granica pa moramo imati bolji odnos s njom kako bismo se zaštitili i obranili.
Mnogi ljudi sa složenom traumom odrasli su s roditeljima koji su svoj bijes izražavali nasiljem ili uvredljivim jezikom. Ova rana iskustva s roditeljima natjerala su ove osobe iz djetinjstva da ljutnju doživljavaju kao „lošu“ emociju koju kao odrasli moraju potisnuti pod svaku cijenu kako bi izbjegli potencijalne sukobe. Sav taj suspregnuti bijes često rezultira nekontroliranim, emocionalnim ispadima.
Psiholog Jason Wu pravi nevjerojatnu analogiju s ljutnjom u Washington Postu kako bi razumio kako bismo se (povrijeđeni odrasli i ne) trebali nositi s njom.
Kako on opisuje:
“Volim usporediti ljutnju s vjernim psićem koji je dodijeljen čuvaru kuće i laje kad god se stranac približi. Potiskivanjem ljutnje, to je kao da ste zatvorili štene koje nas želi zaštititi, a to ne samo da ostavlja naš dom nezaštićenim, već ga sprječava da nauči komunicirati na zdrav način što želi.
Svaki put podsjetim svoje pacijente da se psić počinje loše ponašati jer je zarobljen i želi zaštititi naš prostor jer nas voli. Ako ga oslobodimo iz kaveza, pravilno ga dresiramo i izgradimo dobar odnos s njim, njegovo će druženje postati neprocjenjivo. Nakon što se ljudi pomire sa svojom ljutnjom i postave granice, stječu veće samopoštovanje, manje sumnje u sebe te uravnoteženije i značajnije odnose.
Napravite mjesta za svaki osjećaj
Ne postoji dobar i loš osjećaj. Mnogi od nas imaju tendenciju osjećati više tuge i ljutnje zbog svih onih trenutaka kada su nas roditelji povrijedili, gurajući u stranu ili ignorirajući druge osjećaje. Drugi se osjećaju krivima zbog žrtava koje su podnijeli za nas, ali ni u kojem slučaju nema mjesta “ispravnom” osjećaju. Svi su prihvatljivi i zaslužuju jednako mjesto u našim životima.
Otkrijte značenje prave ljubavi
Možda vam se neke stvari čine teškima, ali iz razumijevanja dolazi značenje prave ljubavi. Mnogi ljudi prihvaćaju loše ponašanje svojih roditelja samo zato što su im roditelji. “Povrijedili su me, ali sam znao da me vole.” To prihvaćanje često ima bolne posljedice jer mnogi na kraju ulaze u veze u kojima se partner ponaša jednako zlostavljački kao i roditelj.
Kao djeca ovisimo o svojim roditeljima i pokušavamo ih razumjeti. Kada se to ne dogodi, počinjemo vjerovati da naše potrebe nisu važne i da nemaju apsolutno nikakvog utjecaja na ishod odnosa s partnerom.
Pokušajte stvarno razumjeti potrebe svoje djece (ili sebe)
Ako imate djecu, važno je izbjegavati pogreške svojih roditelja. Dovoljno je doći u kontakt sa svojim potrebama kako biste njegovali zdravu osobnost i nadasve oslobođenu vlastitih mentalnih opterećenja. Tek tada ćete im pružiti ljubav koju zaslužuju. Ako uspijete, vaša će djeca biti ta koja će prekinuti začarani krug međugeneracijske traume u obitelji koju će stvoriti.
*Ako nemate djecu, ne zaboravite učiniti isto za sebe.
jenny.gr