Izbjegavajući/restriktivni poremećaj unosa hrane (ARFID) je a novootkriveni poremećaj prehrane koji ograničava unos hrane. Iako još nije široko poznato, učinak koji ima na oboljele može biti ozbiljan i dugotrajan. ARFID poremećaj nije povezano sa željom za mršavljenjem ili potrebom za promjenom vlastite slike tijela kao i kod drugih poremećaja prehrane. Umjesto toga, ARFID se temelji na na strah i tjeskobu oko hrane te posljedice koje njegova konzumacija može izazvati, poput gušenja ili povraćanja. Također je poznata kao “fagofobija”.
Dr. Faith Coleman, diplomantica Medicinskog fakulteta Sveučilišta New Mexico, u nastavku predstavlja simptome i komplikacije, kao i ispravne tretmane koji su važni za sprječavanje ozbiljnih komplikacija.
Što je ARFID poremećaj?
Ovaj specifični poremećaj prehrane remeti svakodnevni život osoba koje od njega pate, značajno ograničavajući unos hrane. Ljudi mogu izgubiti interes za hranu ili izbjegavati određenu hranu zbog njezina okusa, teksture, boje ili mirisa. U mnogim slučajevima, pojedinci imaju tendenciju jesti samo vrlo mali broj različitih namirnica, izbjegavajući sve ostalo. Izraz koji stručnjaci koriste za opisivanje ARFID-a je “selektivni poremećaj prehrane”, budući da oboljeli odlučuju jesti samo određenu hranu.
Karakteristično ponašanje osoba s ARFID-om je stvaranje rituala oko hranekao što je jedenje hrane određenim redoslijedom ili na određeni način. Ove navike mogu ozbiljno utjecati na unos esencijalnih nutrijenata i imati negativne zdravstvene posljedice.
POVEZANI ČLANCI
Po čemu se razlikuje od prehrambenih hirova?
Uobičajeno je da djeca izbjegavaju određene namirnice jer im se ne sviđa okus, miris ili tekstura, ali to ne utječe na njihov razvoj i često prerastu te čudne osobine kako odrastaju. Poremećaj izbirljive prehrane je, međutim, jedan ozbiljan poremećaj koji može negativno utjecati na apetit, rast i cjelokupno zdravlje osobe. Bez liječenja, simptomi ne nestaju sami od sebe, a potrebno je specijalizirana njega za suočavanje s njima.
Iako točni uzroci poremećaja još nisu poznati, istraživanja to pokazuju tjeskoba, strah i trauma mogu biti ključni faktori. Neki su ljudi možda imali traumatična iskustva u vezi s hranom, kao što je prisilno hranjenje ili nesigurnost hrane, što može povećati rizik od razvoja iste.
Osim toga, osobe s neurološkim ili razvojnim stanjima, kao što su ADHD (poremećaj pažnje i hiperaktivnost) ili depresija, su u većem riziku. Promjene u genetici ili društveni i okolišni čimbenici također mogu utjecati na razvoj poremećaja.
Budući da je poremećaj prejedanja novija dijagnoza uključena u peto izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-5), još nema dovoljno podataka za procjenu koliko se često javlja, relativnu učestalost simptoma ili druge karakteristike od bolesti . No, znamo da se može pojaviti u bilo kojoj dobi, iako je češća kod djece i adolescenata.
Simptomi i komplikacije
Pojedinci često imaju simptome koji uključuju bolovi u trbuhu, grčevi, želučane tegobe, zatvor i, u teškim slučajevima, značajan gubitak težine. Bolesnici se mogu osjećati slabo i umorno, imati nisku tjelesnu temperaturu i onesvijestiti se. Kod žena menstruacija može postati neredovita ili prestati, a mogu se pojaviti tanke dlake, stanje poznato kao lanugo.
Ovaj poremećaj također utječe na mentalni i društveni život pojedinaca, jer često izbjegavaju društvene događaje na kojima ima hrane i udaljavaju se od voljenih osoba. Osim toga, teško se koncentriraju i mogu imati problema u školskim ili radnim obvezama.
Komplikacije mogu biti vrlo ozbiljne i uključivati pothranjenost, dehidracija, neravnoteža elektrolita, nizak krvni tlak, pa čak i srčani zastoj. ILI osteoporoza i anemija također su potencijalne komplikacije, dok kod djece rast može biti odgođen i pubertet može biti odgođen.
Liječenje i upravljanje
Liječenje ima za cilj vratiti težinu, održati zdravu težinu i izbjeći ozbiljne komplikacije. Metode liječenja usmjerene su na upravljanje senzornim averzijama i strahovima vezano uz hranu. Metoda liječenja koja se često koristi je kognitivna bihevioralna terapija (CBT), koji pomaže pacijentima prepoznati i promijeniti problematične misli i ponašanja, a istovremeno smanjuje tjeskobu oko jela. Ujedno ih i poučava tehnike opuštanja nositi se sa senzornim izazovima.
U nekim slučajevima daju se lijekovi, poput antidepresiva ili antipsihotika, koji pomažu u upravljanju simptomima. U teškim slučajevima može biti potrebno privremeno hranjenje sondom.
Pročitajte također:
Adolescencija: Poremećaji prehrane naglo su porasli usred pandemije – Ranjivi spol
Svakodnevna navika koja povećava rizik od poremećaja prehrane
Poremećaji u prehrani upozoravaju dvije godine ranije! Koji su znakovi?
