Nacionalna udruga liječnika opće medicine upozorila je otvorenim pismom institucijama da će doći do problema u zdravstvenom sustavu zbog nedomišljenih odredbi Pravilnika o načinu funkcioniranja Nacionalnog zdravstvenog informacijskog sustava (NHIS) koji je u pripremi za donošenje. . Za komentar smo upitali dr. Kostadina Sotirova – liječnika opće prakse s 37 godina staža u selu Belashtitsa. Dr. Sotirov je član Upravnog odbora Nacionalne udruge liječnika opće prakse i predsjednik Regionalne udruge liječnika opće prakse u Plovdivu.
– Dr. Sotirov, koji je glavni nedostatak Pravilnika o djelovanju Nacionalnog zdravstvenog informacijskog sustava koji je u pripremi za donošenje?
– Zdravstveni informacijski sustav trebao bi biti elektronički. No trenutno je samo dio dokumenata elektronički. Njegov glavni nedostatak je što ne stvara uvjete za nesmetan rad s elektroničkim dokumentima. Njegovi zahtjevi uglavnom ne odgovaraju radu s elektroničkim dokumentima, ali su primjereni za rad s papirnatim dokumentima.
Ispada da mi liječnici moramo isprintati elektronički dokument i pohraniti ga na papir, a pacijenti distribuirati tiskane elektroničke dokumente. Na ovaj način se gubi apsolutno svaki smisao elektronizacije. Sama elektronizacija kao programski proizvod je jako dobro napravljena, ali pravila za pisanje su ista kao i za papirnate dokumente.
– Na što poziva Nacionalna udruga liječnika opće medicine u svom otvorenom pismu?
– Inzistiramo da se pravila u Pravilniku izmijene tako da budu nadležna za rad s elektroničkim dokumentima, a ne s papirnatim. Želimo ukinuti obvezu liječnika da ispisuju elektroničke dokumente i čuvaju ih na papiru. Sukladno tome, želimo i obvezu pacijenta da papirnatu medicinsku dokumentaciju nosi sa sobom od liječnika do liječnika. Budući da neki dokumenti zahtijevaju potpis pacijenta, potrebno je izraditi takva pravila elektroničkog potpisa koja će pacijentu olakšati, a ne otežavati.
U sadašnjoj verziji elektroničku identifikaciju pacijenata, odnosno potpis s punom pravnom snagom, ima samo kvalificirani elektronički potpis (KEP) pomoću flash pogona. Ali manje od 10% pacijenata ima takve elektroničke potpise. Nadalje, ovi elektronički potpisi nisu prikladni za korištenje u zdravstvenom sustavu.
Obično se jedan potpis može koristiti samo na jednom računalu. Elektronički potpis koji koristim instaliran je na mom računalu. Kad pacijent dođe sa svojim elektroničkim potpisom, moram mu instalirati softver. To znači ponovno instaliranje programa. To se ne događa automatski samo umetanjem flash pogona u prijenosno računalo. Instalacija će trajati 15 – 20 minuta, ovisno o tome koliko liječnik poznaje računalo.
Postoji nekoliko dobavljača elektroničkih potpisa i njihov softver nije uvijek kompatibilan. Dakle, samo jedan od dva potpisa može funkcionirati. Mi, liječnici opće prakse, imali smo dosta problema s tim problemom kada smo morali mijenjati jedni druge. Kolega dolazi na posao u moj ured na moje računalo, ali mora koristiti svoj elektronički potpis.
Pokušava ga instalirati, ali ne uspijeva jer nije kompatibilan s mojim elektroničkim potpisom. Jedina opcija je deinstalirati moj elektronički potpis, ali to nije dopušteno. Trebao bi tražiti davatelja elektroničkog potpisa. Kad se vratim na posao, ponavljam istu manipulaciju. No, to se nikako ne može napraviti s elektroničkim potpisima pacijenata koji jedan za drugim ulaze u ordinaciju. Situacija je apsurdna.
– Postoje li drugi načini za potpisivanje elektroničkih dokumenata?
– Opisane su i druge metode elektroničke identifikacije pacijenata – SMS lozinka, pentatablete, papirnate deklaracije i drugo, bez navođenja tko su drugi. A najlogičnija bi bila elektronička zdravstvena iskaznica i mobilna identifikacijska aplikacija koju je izradilo Ministarstvo e-uprave.
U Zakonu o elektroničkim ispravama i uslugama elektroničke autentifikacije potpisivanje elektroničkom zdravstvenom iskaznicom, pen tabletom, SMS lozinkom, mobilnim KEP-om, mobilnom aplikacijom trebalo bi prepoznati kao ekvivalent ručnom potpisu na medicinskim dokumentima. Trenutačno, kako bi se priznala njihova istovjetnost, liječnik i pacijent moraju potpisati papirnatu izjavu. A to znači dodati više mapa s tim papirnatim deklaracijama na već postojeće papirnate dokumente, jer oni podliježu kontroli. Nije normalno da se uvođenjem elektronizacije povećavaju papiri u ordinacijama.
– Tko su autori ovog administrativnog apsurda?
– To je vodstvo HZZO-a, Ministarstva zdravlja i nadležnih odbora Državnog sabora.
– Ima li smisla ovakva elektronizacija, gdje liječnici ne mogu vidjeti što se prije radilo s pacijentom?
– To uopće nema smisla. Povrh toga, same institucije – RZZO, Ministarstvo zdravstva i regionalne zdravstvene inspekcije (RZI) – nemaju pristup elektroničkom sustavu. Recimo, RZI kontrolira cijepljenja koja radim.
Podatke o svakom cijepljenju odmah šaljem u Nacionalni zdravstveni informacijski sustav. No inspektor RZI-ja, koji provjerava procijepljenost svih liječnika na tom području, ne može ući u sustav i vidjeti koji su ljudi cijepljeni i kada, niti može znati koliko još cjepiva treba planirati i isporučiti za to područje. .
Umjesto toga, svi liječnici opće prakse rade tromjesečna papirnata izvješća o imunizacijama. Ukupno smo ih izbrojali na 180.000 stranica. Na taj način u RZI-ju još uvijek ne znaju koji je pacijent imuniziran, a koji nije.
– Zašto se sve ovo događa?
– Pretpostavljam da je to zbog čestih promjena timova Ministarstva zdravlja i promjena koje svaki novi ministar čini. I budući da su u zadnje 2-3 godine vrlo česte promjene ministara zdravstva,
vlasnik (MZ) Nacionalnog zdravstvenog informacijskog sustava praktički je zamrznuo rad na njemu. Sve aktivnosti na projektu vode izvođač i liječnici. Ali sustav nije naš i ne možemo točno odrediti što ćemo raditi. To bi trebao reći tim Ministarstva zdravlja.
Treba postojati odgovoran zamjenik ministra zdravstva koji će voditi taj proces, kao što je to bilo u početku. Vodio je elektronizaciju zdravstvenog sustava zajedno s načelnikom Uprave za elektroničko zdravstvo u Ministarstvu zdravlja. Isti resorni zamjenik ministra bio je i u Nadzornom odboru HZZO-a. Tako bi se zahtjevi HZZO-a mogli uskladiti s elektroničkim sustavom. Dobro je išlo u fazi izrade elektroničkih recepata. Izgubili su papire.
– Zar se sada ne može ukinuti papirnata medicinska dokumentacija?
– Može, ali im netko u ministarstvu mora reći da se ispisuju. Regulatorne dokumente potrebno je promijeniti u skladu sa Zakonom o zdravstvu. Nepotrebno je da se pacijent negdje potpisuje kada ide liječniku, jer je sustav elektronički i informacije se dobivaju odmah. Da ne govorimo o tome da sam pacijent, ako ima uvid u svoj dosje, može kontrolirati proces i prijaviti ako se bilježe aktivnosti koje mu se zapravo nisu radile.
Zahtjevi Državne zdravstvene službe za kućne posjete postaju još apsurdniji. Liječnik mora uzeti prijenosno računalo i printer, namjestiti konfiguraciju računala u pacijentovom domu, kako bi se nakon pregleda konačno potpisao.
Ti se zahtjevi uopće ne odnose na telemedicinske konzultacije koje se već nameću u cijelom svijetu. Ima ih i u Bugarskoj, navedeni su u Pravilniku o zdravstvenoj djelatnosti zajamčenoj proračunom RZZO-a. Odnosno, telemedicinske konzultacije na daljinu su djelatnost koju obavljamo mi liječnici, a RZZO mora platiti. U tim konzultacijama pacijent se nema kako potpisati na papiru jer nije u mojoj ordinaciji. A blagajnik želi potpis. Još jedan očigledan apsurd.
Mara KALČEVA
