Odgoj djeteta nije lak zadatak. Koliko god netko bio dobro pripremljen, roditeljska uloga uvijek će biti praćena izazovima i testovima za “tvrde živce”. Može se zamoliti majku koja je došla s posla da pronađe ladice svog ormara pune deterdženta u prahu jer je domaćica odlučila ubaciti perilicu za rublje ili oca koji uzalud pokušava spremiti kćer za vrtić kada ona odbija obući odjeću koju je pripremio za nju.
Da, lako je – i to opravdano – izgubiti živce. Ali kakav bi učinak imao izljev bijesa? Prema Alini Morawskoj, pomoćnoj direktorici Centra za roditeljstvo i podršku obitelji Sveučilišta Queensland, odgovor je nikakav ili, da budemo precizni, upravo suprotno od onoga što se namjeravalo. Izljevi bijesa, osobito oni koji se ponavljaju, mogu samo naštetiti odnosima roditelj-dijete:
- negativno utječući na njegovu izvršnu funkcijutj. skup kognitivnih procesa kao što je kritičko mišljenje
- promicanje relacijske agresije (ili relacijska agresija), tj. ponašanja kojima je namjera povrijediti druge
- stvarajući probleme internalizacije kao što su ograničena društvenost, nezrelost, izolacija itd.
- izazivajući mu tjeskobu.
Brojne studije ukazale su na crni otisak verbalnog zlostavljanja roditelja -čak iu obliku kazne- djetetu: više šanse za depresiju i probleme u ponašanju u adolescenciji, reprodukciju nasilnog ponašanja kod vlastite djece, uz dodatak fizičkog nasilja. Od “teške ruke” valja očekivati i odgovarajuće posljedice, jer iz mnogo razloga drvo nije iz raja izašlo.
Možda ne postoji jedinstvena strategija liječenja jer je svaki slučaj – poput djeteta – drugačiji, ali postoje važni savjeti za bolje upravljanje i prevenciju. Što Alina Morawska preporučuje:
1. Smanjite šanse za sukob
Dobar početak bio bi uključiti se u program roditeljstva koji se fokusira na pozitivne intervencije. Takvi programi mogu poboljšati život svima u obitelji, učiniti ga “lakšim” sprječavanjem zlostavljačkog ponašanja roditelja prema djetetu i potičući ih na:
- fokusirati se na pozitivno
- izgraditi snažne odnose s djecom
- učinkovito komunicirati s njima
- da ih hvalim
- formirati zdrave obiteljske rutine i navike
- postaviti jasna pravila i granice, uokvirujući ih odgovarajućim sustavom posljedica
2. Čuvajte se
Nekontrolirane emocionalne reakcije lakše podnose roditelj koji se osjeća nelagodno i stalno pod pritiskom. Naprotiv, stručnjak ističe potrebu:
- osiguranje osobnog vremena
- pronalaženje ravnoteže između profesionalnih i obiteljskih obaveza
- kontaktirajte partnera ili profesionalne pružatelje usluga skrbi o djeci za savjet i smjernice
- isprobavanje tehnika koje mogu pomoći kao što su psihoterapija ili vježbe disanja
3. Upravljajte negativnim mislima
Prevencija je možda najbolji tretman, ali nitko ne jamči da dijete neće ponovno testirati vaše granice, pa čak i na ekstreman način. Sljedeći put kad se ovo dogodi:
- Počnite s nekoliko dubokih udisaja i usredotočite se na opuštanje mišića ili brojite do deset, odnosno učinite sve što bi moglo usporiti emocionalni odgovor.
- Podsjetite se da dijete nije imalo namjeru otuđiti vas. Način na koji tumačimo i objašnjavamo situaciju u svojoj glavi može izazvati više ljutnje. Na primjer, ako mislite da je dijete zločesto jer namjerno pokušava učiniti vaš život “klizajućim”, veća je vjerojatnost da ćete se naljutiti. Ako, pak, smatrate da je u dobi od (samo) četiri godine razumno da inzistira na svojim nerazumnim zahtjevima, možda biste situaciju shvatili mirnije.
- Zamijenite intenzivne negativne misli poput “ovo što se događa je nepravedno” s blažim i u konačnici učinkovitijima kao što su “to je neugodno, ali mogu se nositi s tim».
ygeiamou.gr