Pandemija koronavirusa uzrokovat će porast neurodegenerativnih bolesti u svijetu – mišljenja su brojni stručnjaci diljem svijeta.
K-19 mutira, evo simptoma Krakena
Zanimanje za njih ponovno je oživjelo u vezi s holivudskim glumcem Bruceom Willisom kojemu je u ne tako poodmakloj dobi (67 godina) dijagnosticirana frontotemporalna demencija.
Znanstveni časopis Cell objavio je veliki osvrt na neurodegenerativne bolesti s kojima će se ljudi uskoro suočavati sve češće: danas nema sumnje da covid, čak i u blagom obliku, uzrokuje degeneraciju mozga brže nego što priroda sugerira.
Kako objašnjava doktor laboratorijske dijagnostike Alexander Solovyov, neurodegenerativne bolesti su skupina neuroloških bolesti koje negativno utječu na živote milijuna ljudi diljem svijeta: „Ove se bolesti očituju progresivnim gubitkom neurona, što dovodi do poremećaja pamćenja, govora. , kognitivne sposobnosti, osjećaji i sposobnost kretanja.
Objavljuju se sve noviji podaci o negativnom utjecaju COVID-19 na imunološki sustav, oštećenju živčanog sustava virusom SARS-CoV-2 i poticanju autoimunih procesa od strane njega – znanstvenici očekuju porast neurodegenerativnih bolesti nakon pandemije.
Nažalost, demencija (jedna od najčešćih neurodegenerativnih bolesti) posljednjih je godina postala jedan od glavnih problema naše civilizacije koja ubrzano stari.
Nekada se o tome jednostavno nije razmišljalo, no danas od nje boluje 36 milijuna ljudi u svijetu, a predviđa se da će do 2050. ta vojska narasti na 130 milijuna.
Nakon K-19 prijeti nam i devina leđa! Ovo su simptomi
Inače, osobe starije od 80 godina postale su najbrže rastuća populacija na planetu – a svaka druga osoba ove dobi ima kognitivne smetnje.
Razvoj kognitivnih oštećenja, posebno kod starijih osoba, u post-COVID okruženju je alarmantno visok. Dakle, ako u uobičajenom slučaju prijelaz iz blage faze mentalnog oštećenja u demenciju traje 7 godina, a iz umjerene u tešku 6 godina, onda u postcovidnom sindromu cijeli proces može trajati nekoliko mjeseci.
Kako napominju autori publikacije Cell, desetljećima istraživanja identificirani su genetski i drugi čimbenici rizika (dob, način života, izloženost okolišu) koji uzrokuju razvoj ove skupine bolesti.
Patologije u podlozi mnogih od ovih bolesti počinju mnogo godina prije pojave kliničkih simptoma. I dok se simptomi pojave, već je došlo do značajnog gubitka neurona.
Stoga se danas diljem svijeta traže biomarkeri koji bi pomogli u otkrivanju ovih bolesti u stadijima kada još nema alarmantnih simptoma.
Neki od ovih biomarkera već su poznati. Na primjer, to su pokazatelji neuroinflamacije u krvnoj plazmi, kao i markeri oštećenja neurona. Prošle su godine istraživači otkrili da su mnogi hospitalizirani pacijenti s COVID-19 imali značajno povišene razine. Najavili su to liječnici na međunarodnoj konferenciji Udruge za proučavanje Alzheimerove bolesti.
Danas je već otkrivena jasna veza između infekcije SARS-CoV-2 i demencije povezane s Alzheimerovom bolešću: kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću dvostruko je veći rizik od smrti od covida i oni teže podnose bolest (imaju više napadaji, hipoksična ozljeda i ishemijski moždani udar).
Ispostavilo se da ista skupina ima lošije biomarkere oštećenja neurona i neuroupale, uključujući tau protein (koji je jedan od ključnih markera Alzheimerove bolesti).
Testiranje sline – rano upozorenje na ozbiljnost COVID-19?
Mehanizmi kojima COVID-19 utječe na kognitivnu disfunkciju nisu jasni, ali upala, uključujući neuroinflamaciju, vjerojatno igra vodeću ulogu, kažu znanstvenici.
Ali sama infekcija SARS-CoV-2 dramatično povećava rizik od razvoja demencije u budućnosti: u svijetu su na tu temu već napravljena mnoga istraživanja. Čak je ušao u upotrebu i izraz kognitivni poremećaj povezan s covidom, preteča demencije.
Nedavno je skupina istraživača sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu dobila podatke koji sugeriraju da je “moždana magla” (kognitivno oštećenje koje se javlja tijekom COVID-a i post-COVID sindroma) prava neurološka patologija, a ne subjektivni osjećaji pacijenata.
Rad na ovu temu objavljen je u časopisu Annals of Clinical and Translational Neurology. Analiza je uključivala odrasle osobe s potvrđenom infekcijom SARS-CoV-2 za koje nije bila potrebna hospitalizacija, a koje su praćene u sklopu studije Dugoročnog utjecaja na COVID-19.
Sudionici su detaljno ispitivani o njihovoj povijesti bolesti COVID-19, povijesti bolesti, načinu života, postojećim kognitivnim čimbenicima rizika, lijekovima koje su uzimali i kognitivnim simptomima nakon pojave COVID-19.
Također su bili podvrgnuti individualnom testiranju kognitivnih funkcija. Više od polovice pacijenata prijavilo je barem jedan kognitivni simptom kao dio rane faze post-COVID sindroma.
U usporedbi s kontrolama, sudionici s kognitivnim post-COVID-om imali su više postojećih kognitivnih čimbenika rizika (oni su uključivali hipertenziju i dijabetes, blago kognitivno oštećenje, vaskularnu demenciju, povijest traumatske ozljede mozga, anksioznost, depresiju, korištenje stimulansa i poremećaj pažnje ).
Kod pacijenata s kognitivnim postcovid simptomima utvrđene su različite abnormalnosti u sastavu cerebrospinalne tekućine (najčešće povećanje razine proteina).
Stoga “moždana magla” nije samo “fenomen uma ili nečeg psihološkog”, ona ima stvarne patofiziološke temelje, smatraju autori publikacije.
Liječnici su ukazali na glavni simptom K-19 kod cijepljenih ljudi
Postoji još nekoliko studija koje pokušavaju objasniti prirodu učinka koronavirusa na mozak. Za sada se njihovi zaključci ne mogu smatrati konačnima, ali to ne umanjuje njihovu važnost.
Na primjer, studija na miševima koju je proveo tim sa Sveučilišta Yale s profesoricom Akiko Iwazaki pokazala je štetne učinke SARS-CoV-2 na živčani sustav čak i uz blagu infekciju.
Konkretno, gubitak mijelina (tvar uključena u prijenos živčanih impulsa) i oligodendrocita (stanice CNS-a). Kao što znanstvenici primjećuju, slična oštećenja mozga i povezana kognitivna oštećenja razvijaju se tijekom terapije raka (i nazivaju se “kemijski mozak”).
Sličnu studiju proveli su nizozemski znanstvenici na mladim majmunima, procjenjujući učinke blage infekcije SARS-CoV-2 na mozak. Zaključili su da infekcija koronavirusom uzrokuje infiltraciju T-stanica u moždani parenhim i stvaranje Lewyjevih tjelešaca. Lewyjeva tjelešca su patoanatomski znak neurodegenerativne demencije koja se manifestira klinikom Parkinsonovog sindroma i progresivnim kognitivnim oštećenjem.
Pa, apsolutno je tužno da veliki broj studija pokazuje brzo starenje mozga u post-COVID sindromu. Jedan je pokazao da je IQ osoba koje su preživjele Covid pao u prosjeku za 10 bodova u deset mjeseci nakon infekcije, pad koji je tipičan za starenje između 50. i 70. godine.
Zaključak se nameće sam po sebi da je SARS-CoV-2 mehanizam okidač za nastanak brze degradacije intelekta i kognitivnih funkcija.
U svakom slučaju, pandemija stvara probleme cijelom čovječanstvu, a rješenja će se morati tražiti u vrlo skoroj budućnosti. Za sada nitko ne zna kako spriječiti virus da zahvati intelekt i kako se nositi s njegovim štetnim djelovanjem./Zdrave.to
Lajkajte zdrave.to i na Facebooku gdje ćete pronaći još puno korisnih i zanimljivih stvari!
