Nedavna studija pokazala je da neki promjenjivi čimbenici životnog stila, poput kvalitete i trajanja sna, mogu imati veći utjecaj na razinu jutarnje budnosti od genetskih čimbenika.
Nalazi sugeriraju da intervencije na individualnoj i društvenoj razini usmjerene na te negenetske čimbenike mogu pomoći u ublažavanju učinaka povezanih s oslabljenom budnošću.
Smanjena budnost i faktori rizika
Iako je ovo uobičajena pojava, niske razine budnosti ujutro ili inercija spavanja mogu imati ozbiljne posljedice na produktivnost i sigurnost pojedinaca.
Neaktivnost sna može utjecati na sigurnost radnika na opasnim poslovima ili utjecati na donošenje odluka osoblja hitne službe, uključujući zdravstvene radnike i vatrogasce, što može imati implikacije na sigurnost zajednice.
Slično tome, smanjena budnost tijekom dana zbog nedovoljno sna povezana je s nižom produktivnošću i povećanim rizikom od prometnih nesreća.
Međutim, malo je znanstvenih dokaza o čimbenicima koji utječu na razinu budnosti nakon buđenja.
U ovoj studiji, istraživači su procijenili čimbenike povezane s dnevnim varijacijama u jutarnjoj budnosti unutar iste osobe.
Također su ispitali ulogu genetskih u odnosu na ne-genetske čimbenike u utjecaju na razlike u srednjim razinama jutarnje budnosti među pojedincima.
Trajanje sna i tjelesna aktivnost
Istraživači su najprije ispitali učinak četiriju unaprijed definiranih čimbenika na svakodnevne varijacije u budnosti uočene kod iste osobe.
Procijenili su utjecaj profila spavanja prethodne noći, tjelesne aktivnosti prethodnog dana, sadržaja doručka i razine šećera u krvi nakon doručka na jutarnju budnost.
Istraživači su koristili podatke prikupljene tijekom razdoblja od 2 tjedna za 833 osobe u dobi od 18 do 65 godina. Sudionici su tijekom studije morali nositi ručni akcelerometar kako bi se olakšalo prikupljanje podataka o njihovom profilu spavanja i razinama tjelesne aktivnosti.
Kako bi procijenili razinu jutarnje budnosti, sudionici su zabilježili svoje razine budnosti u aplikaciji na ljestvici od 0 do 100. Izvijestili su o svojoj prvoj ocjeni budnosti na početku jutra, a zatim u intervalima tijekom sljedeća 3 sata.
Na temelju početnog profila spavanja svakog sudionika, istraživači su pronašli odnos između trajanja sna i vremena spavanja s jutarnjom razinom budnosti.
Točnije, kada je netko spavao dulje nego inače ili se probudio kasnije nego inače, vjerojatnije je da će sljedeće jutro imati višu razinu budnosti.
Viša razina tjelesne aktivnosti tijekom prethodnog dana također je povezana s povećanom jutarnjom budnošću.
Samo su razine tjelesne aktivnosti tijekom 10 najaktivnijih sati prethodnog dana bile pozitivno povezane s razinama jutarnje budnosti. Nasuprot tome, tjelesna aktivnost tijekom noći bila je povezana s nižom jutarnjom budnošću.
Uloga prehrane
Istraživači su potom ispitali učinak sastava makronutrijenata doručka na jutarnju budnost. Sudionici su jeli različite doručke, neke dane bogate ugljikohidratima, ponekad bogate proteinima, a ponekad bogate vlaknima, u različite dane.
Istraživači su usporedili razinu budnosti sudionika nakon svakog od ovih obroka s onima nakon referentnog obroka koji je sadržavao umjerene razine ugljikohidrata i proteina.
Među različitim standardnim obrocima, doručak s visokim udjelom ugljikohidrata povezan je s višim razinama jutarnje budnosti od referentnog obroka.
Nasuprot tome, doručak bogat proteinima bio je povezan s nižom razinom budnosti od referentnog obroka.
Istraživači su također promatrali kako promjene u razinama glukoze (šećera) u krvi nakon doručka utječu na razinu jutarnje budnosti.
Bez obzira na sastav doručka, niže glikemijsko opterećenje krvi nakon doručka povezano je s većom jutarnjom budnošću.
Gornja četiri čimbenika neovisno jedan o drugome utjecala su na razinu jutarnje budnosti.
Dok ti čimbenici objašnjavaju razlike u jutarnjoj budnosti kod iste osobe, autori su također bili zainteresirani za čimbenike koji bi mogli objasniti zašto su neki sudionici imali višu prosječnu razinu budnosti od drugih.
Odnosno, željeli su istražiti genetske čimbenike i/ili čimbenike načina života koji bi mogli utjecati na karakteristike osobe ili prosječnu razinu budnosti tijekom dana.
Istraživači su otkrili da su pozitivno raspoloženje, starija dob, manja učestalost jela tijekom dana i bolja kvaliteta sna prediktori prosječne dnevne razine budnosti osobe.
Sadašnja studija uključila je i blizance i genetski nesrodne odrasle osobe. To im je omogućilo da ispitaju u kojoj mjeri genetski čimbenici mogu utjecati na svakodnevnu razinu budnosti kod blizanaca.
Istraživači su otkrili da genetski čimbenici imaju mali utjecaj na razinu budnosti osobe, što ukazuje na značajniji učinak promjenjivih čimbenika načina života.
onmed.gr