Spolni odnosi u srednjem vijeku bili su na neki način tabu, iako su mnoge činjenice koje danas znamo i u koje vjerujemo mitovi.
Bušili lubanje, pili krv i otrove: NAČINI LIJEČENJA BOLESTI iz prošlosti
Naša predodžba o seksualnom životu srednjovjekovnih ljudi puna je mitova i predrasuda, uglavnom pod utjecajem književnosti i filmske industrije.
Ali stvarnost je mnogo složenija nego što bilo tko od nas može zamisliti. Povjesničarka Catherine Harvey u svojoj knjizi Passions of Fire razbija neke od ukorijenjenih ideja koje imamo o seksualnim odnosima u srednjem vijeku.
Je li crkva imala nešto protiv seksualnih odnosa?
Iako ih je smatrala grijehom, crkva nije imala ništa protiv spolnih odnosa između supružnika. No bila je protiv seksa iz užitka, što je smatrala sodomijom.
Pojam se danas obično povezuje s homoseksualnim vezama, ali nekada je označavao bilo koji spolni čin koji nije bio namijenjen rađanju. Stoga su se oralni i analni seks, kao i masturbacija, smatrali sodomijom.
Ono što ženi prijeti ako dugo nema spolni odnos nije nimalo bezazleno
U kršćanskom svijetu sodomija se također smatrala zločinom. Vlasti su u nekim slučajevima bile vrlo popustljive – primjerice, muškarci su mogli imati ljubavnice i ići u bordele, dok su u drugima homoseksualci bili aktivno progonjeni.
Po istoj logici prostitucija je bila dopuštena i smatrana “manjim zlom”. Javni domovi bili su u vlasništvu općina kako bi vlasti mogle regulirati događanja u njima i izbjeći nerede.
Prostitutkama – iako grešnim ženama u očima crkvenih velikodostojnika – osigurani su određeni uvjeti sigurnosti i higijene.
Mitovi: Pojas nevinosti i “Señorino pravo”
Naše poimanje srednjovjekovne seksualnosti prožeto je mnogim mitovima. Dva najpoznatija su pojas nevinosti i pravo prve bračne noći ili na latinskom droit du seigneur.
Kaže se da su pojasevi nevinosti vrsta metalnih gaćica koje se nose na ženama i onemogućuju im seks. Bili su zaključani, a muž ili zaručnik su imali ključ kako bi se izbjegla mogućnost nevjere u njegovoj odsutnosti.
Međutim, izravnih dokaza o postojanju pojasa nevinosti nema i on se nalazi samo u književnim izvorima. Također, iz očitih razloga, ova praksa bi bila izuzetno naporna i otežavala bi odlazak na toalet, a vjerojatno bi uzrokovala i ozbiljne ozljede intimnih dijelova tijela.
Ovo se može dogoditi svakome, zamalo je umrla tijekom seksa jer…
Drugi veliki mit je pravo na prvu bračnu noć – po njemu je domaći feudalac imao pravo provesti bračnu noć sa stranom nevjestom.
Poput pojasa nevinosti, ova se tvrdnja pojavljuje samo u književnim izvorima i za to ne postoje konkretni povijesni dokazi, a još manje zakonik koji tu praksu čini “zakonitom”. Naravno, to ne znači da nije bilo zloporaba od strane vladajućih.
Mogu li samo nevini supružnici “ući” u brak?
Crkva svakako jako naglašava djevičanstvo i činjenicu da se treba vjenčati nevin, pogotovo ako se radi o ženi. U teoriji, seks prije braka ne bi se trebao dogoditi, ali stvarnost je bila sasvim drugačija.
Kod muškaraca se praktički podrazumijevalo da je svaki od njih već imao neko seksualno iskustvo prije braka. To je bilo toliko izraženo da su se kod mladenaca koji su nevini pred oltarom pojavile sumnje da bi mogli biti homoseksualci ili impotentni.
Jeste li čuli za seksualno mjesečarenje? Evo što ga uzrokuje
Budući da je svrha braka bila reprodukcija, oboje su se smatrali nepoželjnima – stoga se iskusan mladoženja smatrao poželjnim.
Što se tiče žena, njihovo djevičanstvo je bilo imperativ. To nije bilo isključivo moralno pitanje, već i praktično u smislu da u to vrijeme nije bilo DNK testova koji bi utvrdili tko je djetetov otac.
U praksi su, međutim, postojali načini – čak i opisani u medicinskim raspravama – da se “glumi” djevičanstvo, poput stavljanja pijavica u vaginu kako bi tijekom snošaja bilo krvi./Zdrave.to
Lajkajte zdrave.to i na Facebooku gdje ćete pronaći još puno korisnih i zanimljivih stvari!
