Psihološka podrška, uloga psihoedukacije kod raka i psihološki alati za njegovo liječenje jednako su važni kao i liječenje koje treba slijediti.
Riječ rak automatski evocira psihološke mehanizme mišljenja koji otežavaju upravljanje njime. U psihologiji primarnu ulogu ima kako će se dijagnoza bolesti protumačiti u prvim teškim satima u kombinaciji s osobnošću svakog pacijenta, jer će to utjecati na njihovu buduću prilagodbu i suočavanje s novom svakodnevicom.
„Danas specijalist savjetima i „tehnikama uma“ nastoji pomoći pacijentu od prve dijagnoze da se njegovo razmišljanje usmjeri prema funkcionalnom liječenju bolesti, da kontrolira negativne emocije i da bude podržan tako da može uspjeti razviti “militantnost” kao psihološki alat za suočavanje.
Istraživanje je kodificiralo način na koji ljudi percipiraju riječ ‘rak’ kada je čuju u dijagnozi,” ističe Anna Hatjidimitriou, BA, MSc zdravstvena psihologinja, specijalistica za psiho-onkologiju i kroničnu bol, bolnica St Thomas & Guy’s, UK, direktor odjela psihologije Medicinskog centra u Ateni, osnivač Centra za psihologiju i promicanje zdravlja “Live Well – Be Well”.
Konkretno, svaka osobnost može percipirati dijagnozu kao:
1. Izazov
2. Prijetnja
3. Gubitak
4. Poricanje
Psihološki alati za suočavanje s rakom
Ovisno o tome kako će se stanje razvijati dijagnostički i terapijski, logično je da će utjecati i na psihologiju bolesnika, a pet je osnovnih psiholoških mehanizama suočavanja i prilagodbe dijagnozi raka:
1. Borbenost
2. Izbjegavanje ili poricanje
3. Obožavanje sudbine
4. Očaj
5. Intenzivna tjeskoba
„Ti pacijenti uz pomoć specijalista razvijaju „ratobornost“ od dijagnoze i tijekom liječenja, rjeđe razvijaju anksiozne poremećaje, depresiju i druge poteškoće u psihičkoj prilagodbi“, naglašava gospođa Hatzidimitriou. Dodaje da se svaki pacijent “mora nositi sa simptomima bolesti kao i s nuspojavama liječenja i boriti se da ne izgubi sebe od promjena koje donosi dijagnoza”.
Događaju se tri ključne promjene koje psihološki utječu na oboljelog od raka:
1. Promjene mentalnih i motoričkih funkcija
2. Promjene u ulogama pojedinca u odnosu na sebe i druge oko sebe
3. Promjene u izgledu, moguće od nuspojava liječenja ili od simptoma stanja.
Glavni ciljevi psihološke intervencije i psihoedukacije onkološkog bolesnika su podrška:
• U prilagođavanju dijagnoze
• Prilagoditi liječenje (kirurgija, zračenje, kemoterapija)
• U rješavanju nuspojava s ciljem bolje kvalitete života
• Suočavanje s novom stvarnošću svojih života koja se stalno mora iznova graditi u skladu s napredovanjem bolesti
• U prilagodbi društvenih, radnih i obiteljskih uloga
• U postavljanju novih osobnih ciljeva
• Za strahove koje nosi budućnost, za zabrinutost da će se bolest ponoviti ili stvoriti metastaze
• Za promjenu vanjskog izgleda pacijenta (npr. zbog nuspojava kao što je gubitak kose)
• U liječenju kliničkih poremećaja i negativnih emocija kao što su tjeskoba, iritacija, panika, strah, depresija
• U suočavanju s boli psihološkim metodama.
„U slučaju raka, moramo hodati stazom u „psihološkim cipelama“ oboljelog od raka. Liječnici, zdravstveni djelatnici, obitelj, prijatelji, hodajmo stazama uma osobe koja pati, da vidimo što to znači za njega, kako to utječe na njega, u njegovom životu”, naglašava gđa Hatzidimitriou.
Uloga psihoedukacije kod pacijenata oboljelih od raka je konzultativna i edukativna ovisno o potrebama svakog bolesnika i dokazano pruža veliku pomoć u borbi za psihičku prilagodbu i liječenje bolesti.
Psihoedukativni pristup onkološkim bolesnicima prvenstveno je usmjeren na kognitivno-bihevioralnu psihoterapiju.
Konkretno, vrsta psihološke podrške koju će pacijent dobiti ovisi o:
– Vrstu dijagnosticiranog raka, prognozu bolesti i vrstu liječenja koje treba slijediti
-Posebnosti osobe, osobnost bolesnika i njegov stupanj obrazovanja
– Njegovu mentalnu snagu i njegovu prilagodljivost novom stanju s kojim se suočava
-Njegova obitelj/okruženje podrške.
Procesom psihoedukacije svaki pacijent se informira o vrsti svoje bolesti, više se fokusira na svoje jake strane, a ne na nedostatke koje može imati, poboljšava sposobnost upravljanja krizama, razvija „borbeni duh“ i osjeća se optimističnije, prilagođava se lakše i nauči na ispravan način izraziti svoje osjećaje o bolesti. Stoga je vitalni dio sveobuhvatnog liječenja bilo koje vrste raka, jer je pomoć koju nudi dragocjena.
„Psihološka podrška onkološkim pacijentima i mogućnost izražavanja kroz individualne ili grupne seanse pridonosi nesmetanoj prilagodbi pacijenata tijekom liječenja i poboljšanju njihove skrbi. Također ima pozitivan učinak kako na njihovu kvalitetu života tako i na njihovo psihičko stanje. Rak je bolest koja predstavlja izazov i testira život bolesnika na svim razinama: fizičkoj, mentalnoj, obiteljsko-međuljudskoj, financijskoj i socijalnoj, te će iz tog razloga i on i njegova obitelj trebati najbolju moguću personaliziranu skrb na medicinskoj i psihološkoj razini. Pacijentovu psihologiju treba ojačati i održavati u dobrom stanju kako bi se olakšao proces suočavanja s bolešću”, zaključuje gđa. Chatzidimitriou.
priče o zdravlju.gr
