Nedavna studija pokazala je da aerobna tjelovježba visokog intenziteta povećava potrošnju glukoze u unutarnjim organima. Istraživači vjeruju da ta povezanost smanjuje dostupnost energije potrebne za rast tumora.
Koristeći podatke iz prospektivne studije, istraživači su otkrili 72% manje metastatskih karcinoma kod sudionika koji su se redovito bavili aerobnom aktivnošću visokog intenziteta. U drugoj studiji koja je uključivala miševe, istraživači su otkrili da aerobna aktivnost smanjuje razvoj metastatskih tumora u limfnim čvorovima, plućima i jetri laboratorijskih životinja, piše u svom članku Medicalnewstoday.com.
Metastatski rak proširio se s mjesta gdje je započeo na drugi dio tijela. Istraživači uključeni u studiju iz 2022. procijenili su da je 2018. 623 405 ljudi u SAD-u živjelo s metastatskim tumorom dojke, prostate, pluća, debelog crijeva, mjehura ili melanoma.
Dok je radio s drugim istraživačima, prof. dr. Karmit Levy, izvanredni profesor molekularne genetike i ljudske biokemije na Sveučilištu Tel Aviv, zainteresirao se za to kako se mišići odupiru metastatskom raku.
Ovaj je rad doveo do nove studije Sveučilišta u Tel Avivu, nedavno objavljene u Cancer Research, koja je pokazala da bi ljudi mogli smanjiti rizik od razvoja metastatskog raka redovitim prakticiranjem aerobnih vježbi visokog intenziteta.
“Iz znatiželje o mišićima, na kraju smo počeli istraživati fizičku aktivnost”, kaže prof. Levy. “Rekli smo sami sebi, OK, postoji nešto u mišićnoj aktivnosti što možda sprječava ovaj organ da bude uobičajeno mjesto za metastaze za sve vrste raka.”
Istraživači su svojim radom identificirali mehanizam koji stoji iza preventivnog učinka tjelesnih vježbi. Otkrili su da tjelesna aktivnost povećava potrošnju glukoze u unutarnjim organima, što znači da je tumoru bilo dostupno manje energije. Dr. Erica Rees-Punia, viša glavna znanstvenica za epidemiologiju i istraživanje ponašanja u Američkom društvu za rak, koja nije bila uključena u studiju, opisuje temeljni mehanizam
Kinezi produžuju život s ove 2 vježbe za noge
“Jednostavno rečeno, tjelovježba ‘reprogramira’ naše organe da zahtijevaju više hranjivih tvari. U isto vrijeme, zdravi organi vježbača lakše se natječu sa stanicama raka za hranjive tvari. Na taj način tumor ima manje hranjivih tvari koje koristi za svoj rast.”
U drugoj studiji, istraživači su koristili životinjski model u kojem su miševi bili podvrgnuti režimima vježbanja. Odabrali su ženke miševa jer su pokazale povećan metabolički odgovor na tjelovježbu u usporedbi s mužjacima.
Jedna skupina miševa korištena je kao kontrola. Drugi je prošao protokol vježbanja na traci. Miševi su vježbani svaki drugi dan. Postupno su istraživači povećavali trajanje i intenzitet vježbi. To je trajalo osam tjedana. Nekim su miševima zatim ubrizgane stanice melanoma.
Nakon četiri dana oporavka, istraživači su ove miševe ponovno podvrgli redovitoj vježbi na traci za trčanje još četiri tjedna. Kasnije su istraživači uzeli pluća, limfne čvorove, jetru i skeletne mišiće miševa koji su sjedili i vježbali za proteomsku analizu i dijagnostiku metaboličkog kapaciteta “ex vivo”.
“Uzeli smo organe koji inače imaju metastaze”, kaže Levy. – I rekli smo si: Idemo secirati te organe i vidjeti kako se ponašaju nakon dugotrajne fizičke aktivnosti.
Proteomska analiza krvi rutinski aktivnih sudionika pokazala je povećanu iskorištenost ugljikohidrata nakon vježbanja. Podaci iz prospektivne studije pokazali su da je vježbanje prije razvoja raka imalo skroman učinak. Međutim, prema istraživačima, tjelovježba “značajno smanjuje vjerojatnost visoko metastatskog raka”.
Među sudionicima studije, oni koji su prijavili redovite aerobne vježbe visokog intenziteta imali su 72% manje metastatskog raka od pasivnih sudionika. U studiji na miševima, istraživači su otkrili da su miševi koji su bili podvrgnuti vježbanju prije nego što su im ubrizgane stanice raka bili “značajno zaštićeni” od metastaza u udaljenim organima.
Proteomske i ex vivo analize metaboličkog kapaciteta mišjih organa pokazale su da vježba inducira kataboličke procese, unos glukoze, aktivnost mitohondrija i ekspresiju GLUT-a. Kada su istraživači pogledali organe miševa, otkrili su da produljena tjelesna aktivnost mijenja mišiće (povećana mišićna masa) i organe.
Kardiokirurg je predložio vježbe za snižavanje visokog krvnog tlaka
“Otkrili smo da se unutarnji organi, poput limfnih čvorova, pluća, jetre, koji inače obolijevaju od raka, mijenjaju kada postoji redovita tjelesna aktivnost”, navodi Levy. – Mijenjaju se u smislu da postaju supermetabolički. A kad kažem supermetabolički, mislim na to da se njihove potrebe za glukozom i mitohondrijske potrebe povećavaju, a njihov unos glukoze se također povećava. Oni postaju organi superheroja.”
Kada rak pokuša napasti te organe, gubi bitku, vjeruju istraživači. Dr. Adrian Christian, voditelj rehabilitacije raka na Institutu za rak u Miamiju, dijelu Baptist Health South Florida, objašnjava da su ovom studijom istraživači pokazali “da tjelovježba izaziva promjene u stanicama mikrookruženja raka koje ga čine negostoljubivim za njihov rast kada su vani -natječu nekancerozne stanice za hranjive tvari.”
Levy je rekao da bi u budućim istraživanjima znanstvenici mogli istražiti treba li vježbanje biti visokog intenziteta da bi se postigao zaštitni učinak. “Ono što smo ovdje istraživali bio je aerobni”, primijetio je Levy. – Ne kažem da pilates ne radi istu stvar. Jednostavno ne znam jer nismo proučavali druge vrste tjelesne aktivnosti.”
Istraživače koji rade na ovoj studiji također zanima kako vježbanje utječe na ljude koji već imaju rak te koliko dugo traje preventivni učinak vježbanja kada ljudi prestanu redovito vježbati.
“Koliko dugo tijelo pamti? Ne znamo”, kaže Levy. Trenutno, autori aktualne studije istražuju kako tjelesna aktivnost utječe na metastaze u mozgu. Prema dr. Christianu, potrebno je više istraživanja o tome kako tjelovježba utječe na metastatsko širenje uobičajenih karcinoma kao što su rak dojke, prostate, debelog crijeva, pluća i ginekološki rak.
Boris ALEKSANDROV