Klinika za ORL bolesti bolnice Tsaritsa Joanna – ISUL uvela je u rutinsku praksu sve vrste rekonstrukcija u liječenju defekata uzrokovanih uznapredovalim tumorima u području glave i vrata suvremenim tehnologijama, priopćeno je iz te zdravstvene ustanove.
Složenim zahvatima pacijenti koji bi inače bili definirani kao inoperabilni mogu se podvrgnuti radikalnom kirurškom zahvatu, a kod nekih i sačuvati funkciju govora i gutanja, preciziraju od tamo.
U ovoj vrsti operacije, tkivo koje je izrezano s jezika, usne šupljine ili ždrijela može se zamijeniti tkivom s ruke ili noge.
„U onkokirurgiji, kada se moraju ukloniti veći tumori, osnovni koncept je prije svega, radikalno ukloniti tumor, ali drugo, ako imamo priliku, moramo sačuvati funkciju hranjenja, disanja i govora koliko god je potrebno. moguće“, objašnjava prof. Todor Popov, voditelj tima koji je u klinici obavio takvu intervenciju.
Za izvođenje intervencije uzima se dio podlaktice koji se odsiječe zajedno s dijelom hranidbene arterije i radijalne vene. Penje se u operativno ležište vrata ili usne šupljine, gdje je zbog odstranjenog tumora nastao defekt. Izrađuje se izuzetno fini mikrovaskularni šav – vena je manja od 1 mm, cijela se radi pod mikroskopom pri maksimalnom povećanju. Sam graft se hrani krvnim žilama na vratu. To omogućuje puno veću slobodu u rekonstrukciji jezika, usne šupljine i gutanja.
Prof. Popov pojašnjava da operacija ima i svoje kontraindikacije: “Tumor ne smije zahvatiti unutarnju karotidnu arteriju – ne da mi ne možemo rekonstruirati karotidnu arteriju, nego su prognoze u tim slučajevima pesimistične, nažalost, te pacijente treba upućivati na sustavna terapija”, kaže.
Drugi obavezni uvjet je da je pacijent psihički pripremljen za dug i težak proces oporavka koji je pred njim, kao i da se osloni na podršku i razumijevanje svoje obitelji. Prema njegovim riječima, intervencija je bila jako duga – više od 9 sati.
Na Nacionalnom kongresu o ORL bolestima prof. Popov predstavio je dosadašnje rezultate u ovoj vrsti intervencija koji su vrlo ohrabrujući. Oni jasno pokazuju povećanje trajanja i kvalitete života bolesnika. Polovica njih nakon 2 godine praćenja nema recidiva (kod ove vrste karcinoma recidivi su do druge godine). U 40% bolesnika postignuto je 5-godišnje preživljenje, tj. liječnici mogu produžiti život gotovo svakom drugom pacijentu.
“Riječ je o karcinomima u vrlo uznapredovalom stadiju”, naglašava specijalist.
Prof. Popov napominje, međutim, da postoji ozbiljan problem s plaćanjem intervencije, jer RFZO ne pravi razliku između rutinske intervencije i ove operacije koja traje cijeli dan, a uključuje ogroman resurs ljudi, ali i materijala baza klinike, budući da se provodi na nekoliko operacijskih stolova, uključuje korištenje različitih setova alata.
“Sav posao ide na teret liječnika i medicinskih sestara i umjesto da klinici donosi prihode, radi se o gubicima”, komentirao je.
Prema riječima prof. Popova, općenito postoji problem s evaluacijom kliničkih putova kod ORL bolesti.