Normalno je jesti i hranu koju volite i hranu koju ne volite, ali averzija prema određenim vrstama hrane je nešto drugo. Postoje određene namirnice koje neki ljudi jednostavno ne žele dirati, a mogu to činiti cijeli život.
Tipičan primjer. 78-godišnji sportski komentator Al Michaels nedavno je za CNN otkrio da nikada nije svjesno jeo povrće. Michaels je također nazvao mrkvu “neprihvatljivim povrćem”, dodavši: “Ne sviđa mi se čak ni kako izgleda. I pretpostavljam kakvog bi okusa mogli imati, po teksturi. Jednostavno ne izgleda kao nešto što bih volio.”
Konvencionalno razmišljanje je da će se ljudi s vremenom osloboditi izbirljivih prehrambenih navika, ali Michaels je živi dokaz da to nije uvijek slučaj. Zašto se neki ljudi i dalje gade određene namirnice ili grupe namirnica i koliko je to zapravo bitno? Analiziraju ga psiholozi i nutricionisti.
Tja sam averzija prema hrani
Averzija prema hrani je intenzivnija od nebrige za nešto. “Averzija prema hrani je intenzivna odbojnost prema određenoj hrani”, kaže Rebecca G. Boswell, nadzorna psihologinja u Princeton Eating Disorders Centru pri Penn Medicine, za Yahoo Life. “Odbojnost prema hrani može se pojaviti iznenada i može uključivati hranu u kojoj ste uživali u prošlosti ili hranu koju ste probali, ali vam se nije svidjela.”
Ljudi s averzijom prema hrani obično imaju jaku reakciju kada vide, pomirišu ili okuse hranu koja im se ne sviđa, kaže Boswell. “Neki ljudi će kašljati, gušiti se ili povraćati kada budu izloženi ovoj hrani”, napominje ona.
Zašto se javlja averzija prema hrani
Ovisi. “Jedan od razloga zašto se javlja averzija prema hrani je mehanizam preživljavanja”, kaže Jennifer Carter, izvanredna profesorica psihijatrije i bihevioralnog zdravlja na Državnom medicinskom sveučilištu Ohio, za Yahoo Life. “Ako nešto pojedemo i osjetimo mučninu i/ili povratimo, to bi moglo biti štetno za nas, pa ne želimo to ponovno jesti.”
Boswell tvrdi da ljudi mogu razviti averziju prema određenoj hrani u kratkom vremenskom razdoblju. Zapravo, ova se averzija može generalizirati na hranu sličnog okusa, mirisa ili teksture. “Postoje neki razvojni dokazi u averziji prema hrani”, kaže on. “Izbirljivost je češća kod djece jer uče koja je hrana sigurna, a koja nesigurna za jesti.” Djeca to obično prerastu, ali za neke to možda i nije slučaj, kaže ona.
Averzija prema hrani također se može povezati s trudnoćom, problemima sa žvakanjem i gutanjem ili razlikama u senzornoj obradi, ističe Boswell.
Je li averzija prema hrani problem?
Odbojnost prema hrani može biti zdravstveni problem, ali ne mora biti problem, kaže za Yahoo Life nutricionistica Jessica Cording, autorica knjige The Little Book of Game Changers. “Važno je imati na umu utječe li ta averzija na hranu na kvalitetu vašeg života”, kaže ona. “Ako se radi o samo nekoliko namirnica, ali netko jede drugu hranu iz te grupe namirnica, to nije veliki problem.”
Ali Cording kaže da postoje “znakovi da se događa nešto dublje ako averzija sprječava nekoga da zadovolji svoje prehrambene potrebe ili ako odbijanje jedenja određene hrane utječe na njegovo mentalno ili fizičko zdravlje.” “Iz mog iskustva kao registriranog dijetetičara, otkrila sam da može postojati psihološka komponenta ekstremnijih averzija”, kaže ona.
Postoji stanje poznato kao restriktivni poremećaj izbjegavanja hrane (ARFID), što je stanje koje uključuje izbjegavanje hrane koje dovodi do problema u zadovoljavanju odgovarajućih prehrambenih potreba, kaže Boswell. Povezuje se sa značajnim gubitkom težine, nedostatkom prehrane i ovisnošću o dodacima prehrani, dodaje. “Ljudi s ARFID-om ne osjećaju zabrinutost zbog svoje veličine ili oblika tijela – strah od debljanja – kao kod drugih poremećaja prehrane, ali doživljavaju iste negativne medicinske i psihološke posljedice pothranjenosti”, kaže ona.
Osobe s ARFID-om mogu jesti samo kod kuće jer su njihove prehrambene preferencije toliko ograničene ili mogu jesti samo hranu jedne boje ili teksture jer inače osjećaju visoku razinu stresa ili tjeskobe, kaže Carter. Ali ne potpadaju sve averzije prema hrani pod ARFID, napominje.
“Ako je averzija prema hrani povezana s određenom sklonošću, onda se vjerojatno ne radi o poremećaju prehrane. Na primjer, ja volim gljive, ali ih mnogi moji prijatelji mrze”, kaže ona. “Ako je averzija prema hrani povezana s tjeskobom, kao što je značajna tjeskoba i oštećeno funkcioniranje, onda bi to mogao biti simptom poremećaja prehrane”, kaže Boswell.
Možete li nešto učiniti u vezi s averzijom prema hrani?
Ako mrzite nasumično odabranu hranu poput banana, a nema utjecaja na vaš život, Cording kaže da je možete nastaviti izbjegavati. Ali ako imate nedostatke u prehrani, preporučuje poduzimanje hitnih koraka kako biste to ispravili.
“Rad s dijetetičarom koji vam može pružiti smjernice o načinima uključivanja osnovnih namirnica u vašu prehranu i dodataka za popunjavanje praznina gdje je to potrebno može biti od pomoći”, kaže ona. “No također je važno pozabaviti se mentalnim zdravljem sa stručnjakom.”
Stanja poput ARFID-a i opće averzije prema hrani mogu se liječiti, kaže Boswell. “Liječenje obično uključuje osiguravanje da netko jede odgovarajuću prehranu, a zatim postupno uvođenje prethodno izbjegavanih namirnica i tekstura”, objašnjava.
No, prema riječima stručnjaka, nema razloga za brigu ako vam se neka hrana jednostavno ne sviđa. “Dobro je izbjegavati hranu koju mrzite, sve dok dobivate ono što vam je biološki, socijalno i psihološki potrebno”, kaže Carter.
enikos.gr
