Zamislimo situaciju: tinejdžer je dugo tražio od roditelja da mu kupe psa.
Mama i tata konačno su ostvarili san svog sina ili kćeri.
U kući se pojavio kućni ljubimac o kojem prvenstveno brine maloljetni član obitelji.
Dijete stalno šeće psa, hrani ga, mazi…
Međutim, četveronožni prijatelj i dalje odbija smatrati tinejdžera svojim gospodarom.
Ova situacija je vrlo česta. Ali što to objašnjava?
Zašto pas vjerojatno neće smatrati tinejdžera svojim vlasnikom
Odgovor je jednostavan: ljubimac će svakako obratiti pozornost na hijerarhiju u obitelji.
Pas će odmah shvatiti da dijete nije “glavno”.
Životinja će vidjeti da tinejdžer sluša roditelje, često ispunjava njihove zahtjeve i ne preuzima ulogu vođe.
Četveronožni prijatelj svojim će vlasnikom smatrati samo “vođu čopora” – glavu obitelji.
Zbog toga je maloljetnoj osobi vrlo teško postati “pravi vlasnik” psa.
Ali ne treba se uzrujavati. Dijete mora razumjeti: nedostatak statusa “gospodara” ne znači da pas nije vezan za njega.
Ranije je postalo poznato što učiniti ako pas ugrize svog vlasnika.